Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

• Komentari On/Off

Imajte na umu...

• Koliko puta ste se pozeljeli vratit u proslost i promjenit neke svoje odluke? Milijun puta? Nazalost to je nemoguce. ALI ono sto je moguce je to da pocnete mjenjati stvari od danas da kasnije opet nebi zalili!
  Pazite sto odlucujete jer se svaki potez broji!
  
  MOTO
  Uvijek moze bolje!!

• Blogovi
  
  
  
  
  
  
  Linkovi
  
  
  
  Ducati
  To je taj motor!!
  
  
  
  

Matrix i Istinska sreca

• Matrix - nije film nego nesto sto ti moze promijeniti zivot
  Istinska sreca - nesto sto traje duze vrijeme a nije uzrokovano nicim materijalnim
  
  Fora dogadjaji....
  Dude where's my car??
  Dodjem doma i vidim neka spodoba mi se mota oko auta. Spustim se na parking i preparkiram auto na drugi parking na drugi kraj grada. Sutradan dodjem na taj parking i nema auta. Sav izbezumljen saznajem da ga je odnio "pauk" jer gradska cistoca nije mogla proci od mog auta. Debilane.... Dali biste vi dali 250kn samo da vam ne ukradu auto?
  
  Stjecanje best frienda
  Tri decka dodju na igraliste na kojem sam ja svaki dan. Vidim ih s prozora i meni dosadno i spustim se dole da cu igrat s njima nogomet. Prvi put ih vidim ali nema veze sta, vidim da im fali jedan.
  Ja:ej decki mogu ja s vama, vidim da vam fali jedan.
  Decko1:Ne mi smo dosli sami igrat.
  Ja:Pa kako cete igrat fali vam jedan. Decko1:Lijepo.
  Ja:Pa sto nebi bilo bolje da i ja igram s vama, pa lijepo 2 na 2
  Decko1:Ne! Ti si prejak za nas i nebi se mogli pravilno raspodijelit.
  Ja:Igrat cu sa najslabijim od vas troje i nema problema, nema veze tko pobijedi, glavno da igramo
  Decko1:Ne! Sorry, mi cemo sami igrat i gotovo.
  Nakon toga sam se okrenuo i otisao doma. Kasnije sam isao na nogomet sa svojim frendovima. Od tada je proslo skoro 10 godina, i od tada imam najboljeg prijatelja, a to je upravo ovaj "Decko1" Ovo je bilo nase upoznavanje :))
  I da BTW..lijevo ova slika "Sipu vutra"-(ako se jos uvijek vidi) na tom igralistu se odvila ova radnja-scena.
  
  Fajt ispred tocke
  Jedan tip dugovao mom frendu lovu i jos k tome sjebao njegovog brata nesto. Ovaj jedan ga vidi ispred Tocke, negdje oko 2 ujutro. Zove ovog doma na mobitel i probudi ga. On sa Potoka dotrci do Mlake. Cijela ekipa u Tocki, nas 10-ak. Dodje moj frend i kaze ja cu s njim to jedan na jedan rijesit. Taj tip isto s nekim frendovima al njih je manje i ne usude se mjesat. I tako se oni sibaju ispred benzinske (INA) dobrih pola sata...cupaju se majce, lete tenisice, sake, noge. (BTW-jedanput su se prije potukli i u njegovoj sobi, razbili krevet). I sta se onda dogodilo? Tip koji radi u INI valjda zvao muriju. Dolazi pandur mi ih rastavimo...Dodje pandur, a kad ono -svi ga znamo...i on zna sve nas....i on ce "a to ste vi?!!" "Koji kurac radite, aj bjezte da vas ne vidim". A mi "pa gdje si (njegovo ime) sta ima, kad cemo na nogomet?" Razisli se i nikom nista...
  
  Izlazak na Badnjak
  Puno toga se dogodilo, ali reci cu samo najbitnije. Ja i frend sa nepoznatim curama zavrsili u Tranzistoru. Jedna frendica od tih cura vadi cigaru, ja pripremam upaljac bez da ona zna. Ona stavi cigaretu u usta, a ja je iznenadim i stavim upaljac pred nju i kresnem ga da joj pripalim cigaretu. U tom trenutku nestane struje u Tranzistoru i ne vidi se nista osim mog upaljaca koji gori i ceka da ona upali svoju cigaretu, obasjavajuci moje i njeno lice.
  
  Isti izlazak
  Fajrunt u Tranzistoru, svijetla se upale. Idemo ca? Kazem ajmo, uzmem zadnji dim iz cigarete i bacam cik na pod. Cik pada okomito i ostaje uspravno stajat na podu! Ne mogu vjerovat, ja i frend gledamo u cik, krizamo se i ne mozemo vjerovat. Ljudi ako je to moguce, sve je moguce na ovom svijetu.
  
  Poceo pusit
  Ja i frend u cca 2 ujutro sjedimo u parku i jadikujemo. Ja lud zbog skole, on nesto ljubav i te gluposti :)) I kazem ja onako polu ozbiljno polu iz zajebancije, ajmo kupit cigare i zapalit jednu. A on ko iz topa ; AJMO! I od toga dana (uz kratke pauze) ja pusim. Ronhill Lights.
  
  Ime firme
  Sjedimo ja i frend u Vivi (odlican kafic...ma najbolji u cijeloj Rijeci) pijemo kavu i nesto pricamo o otvaranju firme. I tako mi zujimo na tu temu i kazem "Znas koje mi je ime za firmu jucer palo na pamet"....ono da bi bilo fora to ime, ne da bi ga zbilja stavili. Kaze on "Koje?" Kazem ja njemu "Aj kazi ti jedno, ako hoces sto blize mojem, pa cemo komentirat". Kaze on "Zero-One". A ja se skoro onesvijestim jer sam upravo to ime ja zamislio, a prije ga ni ja ni on nismo nikad spominjali, osim u drugom kontekstu
  
  Moja teta
  Znate da je rodjena na Bozic?
  Moj pokojni djed
  Znate da se zvao Bozidar? Nazalost umro je od raka pluca (laka mu zemlja). Ironija je u tome da je umro malo nakon mog rodjendana, a da mi je prije smrti poklonio zlatni lancic sa medaljonom raka jer sam rak po horoskopu.
  
  Obecanje baki
  Sa nekih 3-4 godine sam svojoj baki obecao da cu joj kupit drvenu kucu u sumi, i da cu joj dat sleper drva :))
  
  Mamini trudovi
  Prije nego sto je dobila prvi trud noseci mene, mojoj mami je ostao gornji dio case u ruci, dok je doljnji pao na pod. Kada je uzela casu u ruku, casa je bila cijela.
  
  San koji to nije bio
  Sanjao sam da je netko padao sa planine i vikao upomoc! Drugi dan smo isli planinarit (u Sloveniji) i netko se poceo derat upomoc! Prepao sam se kao nikada u zivotu. Neki covjek je dobio srcani udar i nazalost nije mu bilo spasa. Pokraj nas je prosao "dezurni spasitelj (ne znam kako ga drukcije nazvat)" i rekao nam tuznu vijest i prepricao dogadjaj.
  
  Treba mi dokaz
  Igrao je Manchester i jos netko. I ujutro se probudim sav "depra pere". I kazem "Ovo nije stvarnost, ako me itko cuje - TREBA MI DOKAZ". I kazem evo ova tekma...,daj mi dokaz da je sve moguce. Nisam se kladio, a kasnije sam saznao da je tekma zavrsila 7:1 ili tako nesto. Ne sjecam se tocno rezultata, ali sjecam se da je bio nogometno nestvaran.
  
  Petarde su lose
  Bacam ja petarde kroz prozor i jedna se odbije od zavijese. Losa stvar je da sam bio u kuhinji i da je petarda odletjela u kanistar sa sardelama koje su se razletjele po cijeloj kuhinji :)))))
  
  ....evo za sada to..dodat cu ih jos kada ih se budem sjetio

O meni

• Ah da...treba i nesto o meni pisat tu. Imajte na umu da bi za svaki odjeljak mogao napisat puno toga, ali sam maksimalno skracivao. Slijedi moj zivot...
  
  Rodjen 15.07.1983.@16:20 u Rijeci...kazu mi na Susaku. Dosao sam na ovaj svijet i prvi put pogledao ljude i rasplakao se. :)) sta me niste pustili jos malo.
  
  U 12 h na Vezici istog dana. Moja mama je zedna..vruce je za poludit. Otvara ormaric i uzima casu u ruke; vrh case joj ostane u ruci, dok dno pada na pod. Dobija prvi trud i zajedno sa mojim tatom odlazi u bolnicu.
  
  Isao sam u vrtic za djecu predskolske dobi sa nekih 3-4 godine, tamo bio najmladji i najmanji. Puno sjecanja je ostalo od tamo, nazalost samo ona ruzna. Imam ih napisane u jednom velikom tekstu da ih NIKADA ne zaboravim. Da zauvijek znam koje su bile prve okrutnosti sa kojima sam se susretao. Moja prva nesretna ljubav i sve ostalo je tamo zapisano. Povremeno me cuvala baka, kojoj sam sa 3 godine obecao drvenu kucu u sumi i sleper pun drva, da ima za grijanje. To je definitivno jedan od mojih ciljeva u zivotu..dakle ispuniti to obecanje.
  
  Sa 7 godina u 9.mjesecu 1990 upisali me u Osnovnu skolu Podmurvice (onda Mosa Albahari "LOL"). Koju sam shvatio full ozbiljno. Sjecam se da sam kod upisao morao nacrtat neku kucicu...tocno se sjecam kako je ona izgledala... Kod prozivanja prvasica, drugog su me prozvali odmah nakon Lea, kojeg sam jedino tamo znao.
  U osnovnoj skoli rasturam idem na dodatnu iz Zemljopisa, Fizike, upisujem neki tecaj mladih informaticara (gdje smo radili u qbasicu i na ZX Spectrumu),Dramska sekcija. U dramskoj dogurao do zupanijskog i drzavnog natjecanja(oba puta jedan od glavnih aktera). Igrao nogomet za svoj razred. Trenirao nogomet u nekoliko nizerazrednih klubova. 1997 kupujem prvi kompjuter FIFA 97 i Rizik prve instalirane igre. I jos mnogo, mnogo toga. Po zavrsetku osnovne skole odlazim sa starcima na ljetovanje na Cres u Miholascicu (PREKRASNO mjesto, plaza, sve). I tamo radim najvecu pogresku svoga zivota. Prepustam odluku upisa u srednju skolu...svojim roditeljima....ZASTO???
  
  Nisam ni krenuo u srednju skolu, a sranja se pocela dogadjat i prekidam sa curom. A onda je dosla srednja skola, tamno doba mog zivota. Matrix je svijetlo u tunelu koje me sprijecava i odmice od ruzne pomisli. Padam drugi razred. Dospijevam doci do treceg kada napustam skolovanje nakon 2 tjedna nedolazenja u skolu. Vece olaksanje u zivotu nisam dozivio.4 do sada najruznije godine mog zivota su iza mene. Zahvaljujem se roditeljima sto su mi dopustili da donesem tu odluku i da spasim svoj zivot ono sto je preostalo od njega. Jedina pozitivna stvar u tom razdoblju je sto smo ja i moj frendovi osnovali tim za razvoj igara "Generation Stars". Dakle
  
  Starci kupuju kucu u Gorskom Kotru - Lic i prodaju stan u Rijeci. Iz tvoje sam kolijevke Rijeko, otplovio negdje daleko.
  Odlazim u vojsku u Bjelovar. A tamo sam rasturio...dao sam sve od sebe da mi se vrati samopouzdanje izgubljeno u srednjoj skoli. Prvi topnik 49. klase. Iz topa sa Kantride bez problema pogodim svoju bivsu skolu u Opatiji...koja bolje da ostane neimenovana. U vojsci dobio cin, bio na sva 3 gadjanja, sto je full rijetkost. Na tecaju za zapovjednika pohvaljen i proglasen najboljim topnikom i jedan od tri najboljih u klasi medju svim vojnicima. Ispalio preko 100 projektila od kojih je svaki isao tamo gdje je trebao :))) Logicno je da se covjeku vrati samopouzdanje kada 60 ljudi radi tocno ono sto ti kazes.
  
  Al uvijek si bio i ostao grade ceznja u srcu mom. Jer ja sam u tvojoj ti u mojoj dusi Rijeko jer moj si dom.
  Tjedan dana prije kraja vojske zivkam burzu i trazim posao. U petak dodjem doma (gotova vojska), u subotu me zovu da sam dobio posao, dali mogu doci u ponedjeljak na probu. Nisam imao jedan vikend odmora i krenuo na posao u Rijeci. Zivio kod tete u Rijeci (na Kantridi) za to vrijeme. Vidio da ne mogu bez Rijeke i svojih frendova i nakon prestanka rada, sa starcima unajmljujem stan u Rijeci.
  Vracam se tebi primi mi jedra.
  U to vrijeme odlazim na sve domace tekme i pokazujem koliko volim ovaj grad i ovaj nogometni klub.
  Kod svog ponovnog doseljenja u Rijeku ponovno zapocinjem sa intenzivnijim radom u timu.
  
  Pisem o sebi u svom blogu :)) na dan: -Petak, 01. Srpanj, 2005-
  
  Bas sam malo citao sto pise ovdje. Zbilja od ovog zapocinjem sa intenzivnijim radom u timu, tako je do danas ostalo i moram priznat da ima rezultata. I sve sto bi o sebi sada pisao je usko povezano sa uspjesima tima. Za jedno godinu dvije cu opet napisat sto se sve dododilo od srpnja, 2005.
  Dodatak napisan 10. Studenog, 2005.
  
  
  Counter nazalost nije aktivan od 02.07.2005.
  Malo nas je al nas ima :))